"Pregovori u Ženevi su propali. Srpska i Hrvatska delegacija se vratila, a nama predstoji ono što smo i dosad imali - rat i borba za opstanak", ovako piše u mom ratnom dnevniku 01.09.1993.
Dalje piše: "U Vakufu je pakao, Milanović Iljaz efendija se vodi kao nestao... srce me zaboli za ovim čovjekom... kakva je to poštenjačina i kakav karakter... baš sam potresen...", još piše: "Milanović Ahmet, Milanović Bećo i Muslić Hidajet..."
Hrvatska je udarila sa svim čim vojno raspolaže... tenkovi su usred grada, tenkovi su na ulazu Vakufa, a oko 5000 vojaka HV i HVO udara na moju mahalu.
Krv je svuda, i po asfaltu i po šumi, ali ne damo svoje domove.
Silno tuku, sa svim, zemlja se trese. 03.09.1993.godine je sigurno najteži dan od postojanja mog Vakufa, poginulih ima, a ranjenih i previše.
Dželilhodžić Mustafa, Fatima Karalić, Muzafer Mišić..., a Amir Bušatlić umire, a dok mu iz usta teče krv govori: "Nemoj se ljutit, ne mogu govorit, slab sam..." i umire u bolnici.
Bože dragi ovo je pakao jednako je živ ili mrtav.
To je najteži dan koji je Vakuf prošao.
Poslao sam pismo Predsjedniku BiH i Komandantu ARBIH o teškoj situaciji u kojoj se Gornji Vakuf nalazi.
Svaki čovjek, Bošnjak, neka prouči dovu i sjeti se ovih ljudi heroja. Molim Vas podijelite ovu istinu o njima...
Molim vas da ovaj ekskluzivni ratni materijal poslušate i pogledate, i da otrgnete od zaborava ove ljude sa slika koji su dali život čuvajući svoje domove.
Dalje piše: "U Vakufu je pakao, Milanović Iljaz efendija se vodi kao nestao... srce me zaboli za ovim čovjekom... kakva je to poštenjačina i kakav karakter... baš sam potresen...", još piše: "Milanović Ahmet, Milanović Bećo i Muslić Hidajet..."
Hrvatska je udarila sa svim čim vojno raspolaže... tenkovi su usred grada, tenkovi su na ulazu Vakufa, a oko 5000 vojaka HV i HVO udara na moju mahalu.
Krv je svuda, i po asfaltu i po šumi, ali ne damo svoje domove.
Silno tuku, sa svim, zemlja se trese. 03.09.1993.godine je sigurno najteži dan od postojanja mog Vakufa, poginulih ima, a ranjenih i previše.
Dželilhodžić Mustafa, Fatima Karalić, Muzafer Mišić..., a Amir Bušatlić umire, a dok mu iz usta teče krv govori: "Nemoj se ljutit, ne mogu govorit, slab sam..." i umire u bolnici.
Bože dragi ovo je pakao jednako je živ ili mrtav.
To je najteži dan koji je Vakuf prošao.
Poslao sam pismo Predsjedniku BiH i Komandantu ARBIH o teškoj situaciji u kojoj se Gornji Vakuf nalazi.
Svaki čovjek, Bošnjak, neka prouči dovu i sjeti se ovih ljudi heroja. Molim Vas podijelite ovu istinu o njima...
Molim vas da ovaj ekskluzivni ratni materijal poslušate i pogledate, i da otrgnete od zaborava ove ljude sa slika koji su dali život čuvajući svoje domove.