Mostar, Mostar je tužan, onaj dio koji pretrpio, granatiranje, uništavanje i ubijanje svega što se kreće.
Mostar je zaronio, da uzme malo vode, pa će opet izroniti, opran i čist.
Mario Kordić je dobio mjesto gradonačelnika, sa svim Hrvatskim glasovima, a ispred je HDZ-a iz kojeg je proistekao UZP.
Konc-logori, izdaja, predaja, obmana; stvarnost Mostara koji izdržava sve.
Sve su maske pale i sve je pokazao vatromet, samo u onom dijelu u kom su bili zatvori, konclogori, u kom su i danas ZLOČINCI dobrodošli.
Irma je majka i, sigurno, njena budućnost je daleko, daleko od politike. Irma se svrstala uz izdajnike; Čamila Salahovića, Ismeta Hadžiosmanovića, koji je '92. bio predsjednik SDA Hercegovine, a ostao je uz Matu Bobana. Ćamil Salahović je ugledni advokat koji je, na potezu Mostar-Zagreb, dio UZP-a i on ih pravno zastupa.
Boška Ćavar je kost koja je stala Mostarcima u grlu, a posebno skupina "Ostajte ovdje ", na čijem čelu je doktor, Srbin, koji zna šta je bilo tokom rata sa Srbima u Mostaru, kome oni sad žude. Puno toga se ima kazati, a zapravo sve je kazano.
Mostar je zaronio, da uzme malo vode, pa će opet izroniti, opran i čist.
Mario Kordić je dobio mjesto gradonačelnika, sa svim Hrvatskim glasovima, a ispred je HDZ-a iz kojeg je proistekao UZP.
Konc-logori, izdaja, predaja, obmana; stvarnost Mostara koji izdržava sve.
Sve su maske pale i sve je pokazao vatromet, samo u onom dijelu u kom su bili zatvori, konclogori, u kom su i danas ZLOČINCI dobrodošli.
Irma je majka i, sigurno, njena budućnost je daleko, daleko od politike. Irma se svrstala uz izdajnike; Čamila Salahovića, Ismeta Hadžiosmanovića, koji je '92. bio predsjednik SDA Hercegovine, a ostao je uz Matu Bobana. Ćamil Salahović je ugledni advokat koji je, na potezu Mostar-Zagreb, dio UZP-a i on ih pravno zastupa.
Boška Ćavar je kost koja je stala Mostarcima u grlu, a posebno skupina "Ostajte ovdje ", na čijem čelu je doktor, Srbin, koji zna šta je bilo tokom rata sa Srbima u Mostaru, kome oni sad žude. Puno toga se ima kazati, a zapravo sve je kazano.
Pa kako Predrag Kojović, hoda i caruje Sarajevom, a da niko, ispred njega, ne smije baciti paradajz.
Kako Damir Nikšić hoda Sarajevom, a da mu niko ne smije mrk pogled uputiti, ili upitati ga: "Je li pobjeguljo, ti to ozbiljno misliš?".
Kada osude Sakiba Mahmuljina, nekako to je normalno, svi su to shvatili kao ISTINU, a znaju da ništa nije tako.
Kada Dragan Vikić, kom se sudi, hoda ulicama Sarajeva, kao da ga niko sad ne vidi, ali kada hoda Peđa Kojović onda je to priča.
Kada Atifa Dudakovića osude, jer se vodi proces, bit' će informacija, ali neće biti protesta niti zahtjeva za stvarnom ISTINOM.
Pa zašto?
Pa zato što su danas u Sarajevu, ali i Mostaru, faktori koji odlučuju, u onom dijelu gdje su Bošnjaci, KOS-ovci Predrag Kojović, Damir Nikšić.
Nekako, ni Sarajevo nije što je bilo, a Mostar, a Mostar...
Irma i Boška, ako vas nije stid ljudi, zar vas nije stid tog drevnog STAROG MOSTA?!
Nekako, sve što se piše puno je gorčine prema Sarajevu, a posebno Mostaru, kao da je moglo drugačije.
A nije moglo, ovakav narod zaslužuje ovakvu vlast.
Onaj ko ne poštuje svoje, tuđe će, sigurno, poštovati.
Stidim se pomisliti ili reći da je poslije svega babo Sarajevo Peđa Kojović i to, što je najgore, voljom naroda i to, uglavnom, onog koji se, navodno, zove "Intelektualci".
Sramotno, Sarajevo koje olahko zaboravlja, glad, čemer, smrt, ruševine...
Sramotan je onaj ko im to dozvoljava, a tu su vaši glasovi.
Rasim Smajić je pokazao, na davnoj sjednici, u skupštini kantona Sarajeva, gdje je mjesto Peđi Kojoviću. Kada je on, u tom momentu, odlučivao, tada je Peđa bio na patosu... Bit' će valjda Sarajlija koji će znati bol svojeg grada, ali i znati ga povest u bolje sutra, naše Sarajevo.
Mostar je bolji od drugih, izdržat će on i ovu bruku od Ćavara i Baralija, koji će završiti kao i drugi koji su ga mrzili...
Mostar, taj divni grad, u kome će, akobogda, biti mjesta za sve i svakog, ali ne za one koji su dijelili i sijali ZLO.
"Doči će bolji dani, sabur Akife u pisanju i teškim riječima", govorim sebi, dok sam tužan zbog prevare.
Kako Damir Nikšić hoda Sarajevom, a da mu niko ne smije mrk pogled uputiti, ili upitati ga: "Je li pobjeguljo, ti to ozbiljno misliš?".
Kada osude Sakiba Mahmuljina, nekako to je normalno, svi su to shvatili kao ISTINU, a znaju da ništa nije tako.
Kada Dragan Vikić, kom se sudi, hoda ulicama Sarajeva, kao da ga niko sad ne vidi, ali kada hoda Peđa Kojović onda je to priča.
Kada Atifa Dudakovića osude, jer se vodi proces, bit' će informacija, ali neće biti protesta niti zahtjeva za stvarnom ISTINOM.
Pa zašto?
Pa zato što su danas u Sarajevu, ali i Mostaru, faktori koji odlučuju, u onom dijelu gdje su Bošnjaci, KOS-ovci Predrag Kojović, Damir Nikšić.
Nekako, ni Sarajevo nije što je bilo, a Mostar, a Mostar...
Irma i Boška, ako vas nije stid ljudi, zar vas nije stid tog drevnog STAROG MOSTA?!
Nekako, sve što se piše puno je gorčine prema Sarajevu, a posebno Mostaru, kao da je moglo drugačije.
A nije moglo, ovakav narod zaslužuje ovakvu vlast.
Onaj ko ne poštuje svoje, tuđe će, sigurno, poštovati.
Stidim se pomisliti ili reći da je poslije svega babo Sarajevo Peđa Kojović i to, što je najgore, voljom naroda i to, uglavnom, onog koji se, navodno, zove "Intelektualci".
Sramotno, Sarajevo koje olahko zaboravlja, glad, čemer, smrt, ruševine...
Sramotan je onaj ko im to dozvoljava, a tu su vaši glasovi.
Rasim Smajić je pokazao, na davnoj sjednici, u skupštini kantona Sarajeva, gdje je mjesto Peđi Kojoviću. Kada je on, u tom momentu, odlučivao, tada je Peđa bio na patosu... Bit' će valjda Sarajlija koji će znati bol svojeg grada, ali i znati ga povest u bolje sutra, naše Sarajevo.
Mostar je bolji od drugih, izdržat će on i ovu bruku od Ćavara i Baralija, koji će završiti kao i drugi koji su ga mrzili...
Mostar, taj divni grad, u kome će, akobogda, biti mjesta za sve i svakog, ali ne za one koji su dijelili i sijali ZLO.
"Doči će bolji dani, sabur Akife u pisanju i teškim riječima", govorim sebi, dok sam tužan zbog prevare.