Ono kad treba i bude.
Tako, rano ujutro, ponedjeljak, u 6 sati, čujem zvuk da je stigla poruka, dobiva i moja Mersa.

Odmah ustajemo i gledamo, kad ono na slici nešto najljepše što možeš poželjeti.
Na ovaj svijet je došla Nadja, a sa sobom nosi sreću svima koji nas poznaju.

Tačno u 5 i 45 minuta sam ponovo postao dedo.

Hvala Milostivom na sreći koju nam daje... Poštovani prijatelji, koji još niste dedo, jedno upamtite - u životu postoje dva dijela života koja te čine sretnim, prvi je mladost; ljubav, trka, frka, a drugi dio života je kad postaneš dedo i to je nešto sto se ne može opisat.

Draga moja Alisa, prva unuka, i draga moja Nadja nek uz vas uvijek bude Božija milost i sreća kao i uz vaše roditelje, mamu Ismihanu i babu Alema.
Ljubi vas i voli vaš dedo.

Nisam znao šta je sreća dok vi niste to učinile i kad porastete da kažete moj dedo i moja nena su me naviše voljeli.

To je istina, ne samo kod mene, nego kod svakog dede i nene.

Živjele nene i dede, a posebno živjeli vaši unuci i unuke u našoj domovini Bosni Hercegovini.

Da sreća bude veća, u roku nekoliko dana u našem malom gradu i maloj ulici Dun, došli su unuci porodici Dizdar i to niko drugi do Mak Dizdar, a kuća ispod, kod mog Selmira rahmetli i njegove Benise, došao je unuk; jak i stasit k'o dedo Selmir.

Hvala Milostivi koji znaš sve... živjeli i živjela naša domovina za Dan državnosti.